O kampanji

Brendovi u modnoj industriji ulažu milijune u promoviranje vlastite etičnosti i održivosti, mnogo puta tvrdeći da radnicima isplaćuju dostojanstvene plaće. Kontrolor modne industrije pokazuje koliko su te tvrdnje zapravo daleko od istine, tako što omogućava kupcu i radniku u proizvodnji odjeće pristup istinitim podacima o dobavnim lancima najvećih svjetskih brendova.

Moć u odjevnoj industriji

Vjerujemo da svi radnici u dobavnom lancu imaju pravo na pravednu plaću. Radnici koji proizvode za tržište odjevnih predmeta i sportske odjeće zarađuju sirotinjske nadnice od nastanka industrije. Naše istraživanje pokazuje da niti jedan veliki odjevni brend ne može dokazati da su radnici koji za njih proizvode u Aziji, Africi, Srednjoj Americi ili istočnoj Europi plaćeni dovoljno za život.

Oko 60 milijuna radnika pokreće globalnu odjevnu industriju, stvarajući milijarde profita. Većina ih radi nehuman broj sati i više poslova kako bi spojila kraj s krajem. Oko 80 posto radnika su žene. To nije slučajnost. Radnici koji zarađuju sirotinjske nadnice imaju malu ili nikakvu mogućnost da se izbore za svoja prava, zbog čega i dalje zarađuju toliko malo na eksploatatorskim poslovima. Radi se o sistemskoj neuravnoteženosti moći ukorijenjenoj u industriju.

Zarađivati dostojanstvenu plaću

Zahtjev za plaćom od koje se može živjeti ne bi trebao biti kontroverzan. Zahtijevali smo dostojanstvene plaće u kampanji 'Dostojanstvene plaće sada' započetoj 2015. Pet godina poslije nema napretka. Vrijeme je za promjenu. Vrijeme je da adresiramo sistemske uzroke sirotinjskih plaća u odjevnoj i obućarskoj industriji i prisilimo brendove da preuzmu odgovornost.

Desetljećima su brendovi i trgovci na malo ostvarivali profit na temelju niskih cijena. Višak odjeće koji na globalnoj razini stvara industrija brze mode brendovima daje moć da izvrše pritisak na svoje dobavljače koji su onda prisiljeni proizvoditi odjeću i obuću po najnižim mogućim cijenama. Cijena koju brendovi plaćaju dobavljačima trebala bi pokriti tvorničke troškove proizvodnje, kupnju materijala za proizvodnju, slanje proizvoda, cijenu rada i profitnu maržu za tvornicu. Radničke plaće trošak su koji je najjednostavnije srezati.

Stavljanje naglaska na lanac opskrbe

Naš glavni fokus su plaće i transparentnost. Uvid u radničke plaće trenutno je jedini pouzdani način da saznamo plaćaju li brendovi tvornicama u svojem dobavnom lancu dovoljno da bi mogle funkcionirati sigurno i pravedno. Oni sustavno plaćaju premalo za proizvodnu snagu, što tvornice prisiljava da naprave teške izbore. Ako tvornica nije plaćena dovoljno, srezat će radničke plaće kako bi najprije pokrila druge troškove. Plaće i sigurnost radnika najniži su prioriteti jer će uvijek biti drugih ljudi kojima je posao potreban.

Prema (Smjernice UN-a) brendovi su obvezni odgovorno voditi poslovanje. Zarada plaće od koje se može ugodno živjeti unutar 48-satnog radnog tjedna temeljno je ljudsko pravo. To znači da bi brendovi trebali moći dokazati da su njihovi dobavljači plaćeni dovoljno da bi isplatili radnike. Većina ih ne računa ni kolika bi isplata radnicima u njihovu dobavnom lancu bila dovoljna za dostojanstven život. Vlade namjerno održavaju minimalnu plaću niskom kako bi ohrabrile strane brendove da proizvode u njihovoj državi, a dobavljači preusmjeravaju poslove u dijelove dobavnog lanca gdje se odvija neformalni rad kako bi za proizvodnju platili što je manje moguće.

Pitanje roda u odjevnoj industriji

Mnogo neformalnog rada obavljaju žene, bilo da su samozaposlene ili da rade kod podugovarača. Njihove plaće su još nesigurnije. Rodni jaz u plaćama još uvijek je jedna od najvećih socijalnih nepravdi. Napredak prema izjednačavanju plaća dobiva zamah diljem svjetskog gospodarstva, ali još uvijek svjedočimo ogromnoj nejednakosti u odjevnoj i obućarskoj proizvodnji.

Radnice u tvornicama većinom rade na slabije plaćenim pozicijama na kojima imaju manje ovlasti. Neravnoteža među spolovima unutar tvornica duboko je ukorijenjena u kulturnim nejednakostima između muškaraca i žena, prisutnim u većini proizvodnih zemalja. Što se niže u dobavnom lancu nalazimo, rad je prekarniji; plaće su niže, više je žena radnica.

"Dođem kući i ne mogu sjesti do večeri. Moram kuhati, prati rublje, pisati zadaću s djecom. Navečer sam toliko umorna da samo gledam da ne padnem prije nego legnem u krevet."

Radnica iz Hrvatske

Transparentnost u modnoj industriji

Postoji ohrabrujući porast transparentnosti modnih brendova po pitanjima gdje i na koji način je proizvedena odjeća za njih. Sve više i više brendova otkriva proizvodne lokacije i potpisuje Jamstvo transparentnosti (Transparency Pledge). Međutim, još uvijek ima onih koji odbijaju biti transparentni. Čak ni najprogresivniji brendovi ne otkrivaju cijeli dobavni lanac i ispraznim obećanjima skrivaju manjak napretka po pitanju poboljšanja plaća umjesto da objave provjerljive, objektivne podatke.

Što skrivaju? Niti jedan brend ne objavljuje jasne informacije o radničkim zaradama ili o tome kako konkretno mogu osigurati isplatu koja bi njihovim dobavljačima omogućila da radnicima plate dostojanstvene plaće. Nedostaju nam informacije o nižim dijelovima proizvodnog lanca. Podizvođači, radnici koji proizvode od kuće, radnici koji beru i procesuiraju sirovine i tkanine u potpunom su mraku.

Sirotinjska plaća nije održiva

Dobro je poznato da je odjevna industrija jedan od najvećih zagađivača ugljikom i jedan od najvećih proizvođača otpada na zemlji, što uključuje otrovne kemikalije koje prodiru u okoliš i radničke zajednice. Današnja moda obećava održivost, savjesnost, pravednu i zelenu politiku, ali bez transparentnosti i plaća od kojih se može živjeti.

Isplaćivanje sirotinjskih plaća direktno utječe na održivost i otpornost cjelokupnog gospodarstva. Košulja od organskog materijala proizvedena za sirotinjske nadnice nije održiva niti bi trebala biti smatrana takvom. Sistemska promjena u modnoj industriji nedvojbena je nužnost, ali sistem najprije treba osigurati životne uvjete za milijune odjevnih radnika koji su njime najviše zahvaćeni.

Ekonomski utjecaj

Osiguranje dostojanstvene plaće za sve radnike trebalo bi biti briga brendova onoliko koliko i aktivista za radnička prava. Nekoliko proizvodnih zemalja svjedočilo je izbijanju socijalnih nemira zbog nejednakosti i niskih plaća. Radnici tih zemalja su, unatoč represivnim prijetnjama i nasilju, izašli na ulice i prosvjedovali u čistom očaju, uzrokujući nervozne reakcije globalnih brendova zbog prekinutog proizvodnog procesa, koji je do tada glatko tekao.

Ekonomska održivost i otpornost središnje su pitanje svim državama, ali i obiteljima i pojedincima. Sirotinjske plaće posebno pogoršavaju položaj žena, glavnih skrbnica društva od kojih se očekuje da obavljaju najviše neplaćenog rada. Dostojanstvena plaća jedino je rješenje za ostvarivanje jednakih mogućnosti žena i muškaraca, kako bi mogli iskoristiti sve svoje kapacitete, što je preduvjet za inkluzivan i održiv napredak.

Vraćanje moći nakon koronavirusa

Odjevna i tekstilna proizvodnja uvijek se temeljila na eksploatatorskom radu. Virus Covid-19 učinio je to vrlo očitim. Odjevna industrija izgubila je milijarde dolara jer su brendovi nepotrebno otkazivali narudžbe, onesposobljavajući tvornice i osiromašujući radnike. Odbivši isplatiti radnicima plaću od koje mogu živjeti, brendovi su ostavili radnike koji za njih proizvode odjeću bez načina da se uzdržavaju. Milijuni radnika pod prijetnjom su beskućništva i gladi, a mnoge tvornice suočavaju se s ekonomskim kolapsom. Brendovi predugo imaju preveliku moć nad svojim dobavljačima. Vrijeme je da se to promjeni.

Kako bi do promjene moglo doći potrebna nam je transparentnost. Želimo znati gdje je unutar dobavnog lanca koncentrirana moć: Gdje su radnici plaćeni najmanje? Gdje su sindikalno organizirani? Gdje rade žene i migrantski radnici? Vrijeme je da počnemo koristiti dostupne podatke kako bi istaknuli kršenja ljudskih prava u modnoj industriji i dobili konkretna, značajna i mjerljiva povećanja plaća u cijelom dobavnom lancu. Radnici zaslužuju bolje. Kupci zaslužuju bolje. Vrijeme je da preraspodijelimo bogatstvo i moć.