Pitanje roda u odjevnoj industriji

Rod uvjetuje radnu praksu na bezbroj načina: utječe na ideje o poslovima koje žene mogu obavljati i na koji način ih trebaju raditi, njihove plaće, odnos poslodavaca i zakona prema njima. Sve – od razine plaćanja i brzine isplate do uvjeta zaposlenja, poput rada bez ugovora, nemogućnosti odlaska na bolovanje ili uzimanja porodiljnog dopusta, nepostojanja prava na organiziranje ili nedostatka mirovine, do načina na koji nadzornici razgovaraju ili verbalno gestikuliraju s radnicom – dijelom je temeljeno na rodno zasnovanim shvaćanjima o tome što je prihvatljivo. Detaljni profili tvornica otkrivaju da radnice obavljaju podređene, niže plaćene poslove. Žene se rutinski zapošljava na poslovima za koji su potrebne minimalne vještine i rijetko stižu do rukovodećih pozicija u tvornicama ili sindikatima.

Žene se suočavaju sa stresom uzrokovanim nesigurnim zaposlenjem, verbalnim i fizičkim nasiljem, lošom prehranom zbog niske plaće, iscrpljenosti zbog prisilnog prekovremenog rada i nemogućnosti da učine bilo što po pitanju nesigurne radne prakse i okruženja. Ženska prava krše se i izvan radnog mjesta. Tu činjenicu ne možemo zanemariti jer oblikuje sliku o tome tko je radnica na radnom mjestu i izvan njega. Diskriminacija u smislu dvostrukog opterećenja (produktivnog i reproduktivnog), diskriminacija u zajednici i kod kuće, diskriminacija pred zakonom (u obliku propisa o vlasništvu nad imovinom, nasljeđivanjem i sl.) – sve su to faktori koji utječu na okolnosti u kojima žena živi i radi. Ona ne odbacuje ove aspekte svoje stvarnosti kad odlazi na radno mjesto. Posljedični utjecaj na ženino zdravlje i zdravlje njezine djece jasno je vidljiv.

Niske plaće

Kad pogledamo odjevni sektor vidimo da je rad u velikoj mjeri podijeljen po spolu: što se više približavamo najnižim dijelovima dobavnog lanca rad je prekarniji; što je niža plaća veći je udio žena radnica. Poslodavci iskorištavaju kulturne stereotipe koji žene prikazuju kao pasivne, prilagodljive i manje sklone stupanju u sukob s menadžmentom. Žene su tipično plaćene manje nego muškarci jer se njihov dohodak smatra dodatkom dohotku muških partnera. Međutim, u stvarnosti one često predstavljaju jedine osiguravatelje prihoda u kućanstvu. Taj oblik nejednakosti najjasnije se vidi u razlici između muških i ženskih plaća, koju se često naziva “rodni jaz u plaćama”. U odjevnoj industriji žene su često plaćene manje od muškaraca, čak i kad rade iste poslove.

"Žene se može natjerati da plešu kao lutke, ali muškarce se ne može maltretirati na isti način. Vlasnici ne mare ako mi tražimo nešto, no zahtjevi muškaraca moraju se razmotriti. Zbog toga tvrtka ne zapošljava muškarce."

Radnica iz Bangladeša

Budući da su žene većinom zaposlene na nisko plaćenim pozicijama na kojima imaju manje mogućnosti, veća je vjerojatnost da će biti zahvaćene siromaštvom. Siromaštvo, opet, povećava vjerojatnost da žena postane žrtva nasilja i zlostavljanja. Rodno zasnovano nasilje i zlostavljanje najčešći su u industrijama gdje su žene nisko plaćene i imaju nizak autoritet prilikom donošenja odluka. Tekstilna industrija, strukturirana po dobavnim lancima, jedna je od industrija koje strukturno ohrabruju nasilje i zlostavljanje. Velika većina radne snage su žene, što uključuje i mnogo mladih žena i migrantkinja, stoga većina odjevnih radnika također nema moć poboljšati svoju situaciju. U zavisnom su odnosu prema uglavnom muškim nadzornicima koji su nerijetko i zlostavljači.

Rodno zasnovano nasilje

Rodno zasnovano nasilje uzrok je i posljedica siromaštva i neravnopravnosti među spolovima. Ono se proteže od diskriminacije po spolu, poput nemogućnosti odlaska na porodiljni dopust zbog straha od otkazivanja ugovora do brutalnih fizičkih oblika nasilja, poput silovanja ili ubojstva. Rodno zasnovanom nasilju u Bangladešu Nedavni izvještaj o rodno zasnovanom nasilju u Bangladešu otkrio je da se 76 posto svih intervjuiranih radnica suočilo s nekim oblikom nasilja na radnom mjestu. Kad pogledamo sve slučajeve rodno zasnovanog nasilja, vidimo da je seksualno uznemiravanje oblik nasilja koji radnici najčešće doživljavaju. Analiza fizičkog nasilja pokazala je da je šamaranje najčešći oblik, koji je doživjelo 80 posto radnika. Radnici izvještavaju da šamar od nadzornika dobiju osobito često kad su proizvodne norme visoke, a rokovi kratki. Drugi najčešći oblici nasilja su udaranje (44 posto), šutanje (42 posto) i udaranje šakama (11posto). Iako je obiteljsko nasilje jedan od najraširenijih oblika seksualnog nasilja nad ženama, od intervjuiranih radnica koje su doživjele silovanje šokantnih 6 posto silovao je nadzornik ili šef proizvodne linije.

Unatoč raširenosti rodno uvjetovanog nasilja u sektoru proizvodnje odjeće, ono se uglavnom ne spominje prilikom socijalnih revizija u tvornicama, jer klasična revizija ne uključuje radnike do stupnja koji bi im omogućio da progovore o tako osjetljivim pitanjima. Intervjui s radnicima često se provode u tvornici, ponekad i u prisutnosti muških nadzornika koji su potencijalni počinitelji nasilja.

Kako bi adresirali rodno uvjetovano nasilje u dobavnom lancu, brendovi moraju razumjeti i prepoznati vlastitu ulogu u dinamici koja vodi do njegove pojave. Nedavna istraživanja pokazuju da naručitelji proizvoda sve više iskorištavaju svoj utjecaj nad dobavljačima zahtijevajući niže cijene i kraće vrijeme isporuke za veću količinu, te naglo mijenjaju količinu narudžbi. Posljedično, dobavljači radnicima povećavaju proizvodne kvote, što vodi do porasta nasilja i zlostavljanja radnika kad kvote nisu ispunjene.

Teza je potvrđena dokazom iz Bangladeša: 64 posto ispitanika spomenutog istraživanja reklo je da su pod ogromnim pritiskom prilikom zbog zahtjeva za brzinom proizvodnje odjeće, a 35 posto je reklo da su zbog toga doživjeli nasilje od nadzornika. Analizirajući nasilje i zlostavljanje u tvornicama odjeće i druge interesne grupe otkrile su istu dinamiku. Organizacija Fair Wear Foundation navodi da je pritisak proizvodnje – uključujući pritisak na snižavanje cijena i vrijeme dostave – povezan s nasiljem i zlostavljanjem na nekoliko načina. Na primjer, večernji prekovremeni sati mogu radnice učiniti lakom metom za seksualno nasilje u tvornici i na putu kući. Nadzornici koji su pod stresom zbog visokih proizvodnih kvota vjerojatnije će maltretirati radnike. K tome, ako su bonusi povezani s količinom izrađenih proizvoda radnike je lakše prisiliti na seksualne usluge nadzornicima u zamjenu za odobravanje kvota.

Kad živiš od plaće do plaće dati otkaz na poslu koji te štiti od gladovanja nije realna opcija. Osobito ako moraš hraniti nekoliko usta. Brendovi moraju učiniti više za zaštitu žena u njihovu proizvodnom lancu od nasilja i za osiguranje dostojanstvene plaće za SVE radnike.

Pročitajte više o spolu.